Tko je kriv za petogodišnje srednje škole za medicinske sestre u RH?

Tko je kriv za petogodišnje srednje škole za medicinske sestre u RH?  

Dugo se pričalo o tome, mnogi su prigovarali, ali se na kraju to ipak desilo. Medicinske sestre / tehničari u Hrvatskoj po novom se obrazuju po petogodišnjem obrazovanju na razini srednje medicinske škole. Donosimo Vam razloge, slijed događanja i aktere ove ideje sa kritičkim osvrtom na temu.

Petogodišnje srednje škole su tu, međutim, sestrinska javnost ostala je zakinuta za informacije o tome tko je kriv / zaslužan za takav potez ili bolje rečeno kome možemo zahvaliti što smo propustili šansu za unaprijeđenje sestrinske profesije i podizanje osnovne razine obrazovanja medicinskih sestara na razinu visokog obrazovanja kao što je to slučaj u većini zemalja Europske unije kojoj toliko težimo.

Formalno je to išlo, obavijeno velom tajni, bez velikih javnih rasprava, glatko i relativno ne prepoznato od strane stručne javnosti ali i zajednice. U nastavku ćemo pokušati prenijeti informacije, činjenice, dokumente, reakcije i osvrte vezane uz tu temu srednjoškolskog obrazovanja medicinskih sestara u Hrvatskoj. Dokumente vezane uz temu možete pronaći na desnom stupcu u privitcima u PDF formatu.

Zašto promjena obrazovanja medicinskih sestara?

Većina ljudi se pita zašto je uopće trebao mijenjati sustav obrazovanja i zašto je školovanje produljeno na pet godina. Odgovor je veoma jednostavan, reći će zagovaratelji ovog 5-godišnjeg programa obrazovanja sestara, a to je Europska unija.

Naime, istina je, u Direktivi 2005/36/EC Europskog parlamenta i Vijeća o priznavanju stručnih kvalifikacija za pristupanje izobrazbi za medicinske sestre za opću njegu zahtijeva se završetak općeg obrazovanja od deset godina, koje je potvrđeno diplomom, svjedodžbom ili drugim dokazima koje su izdale nadležne vlasti ili tijela u državi članici, ili svjedodžbom kojom se potvrđuje uspjeh na ispitu, jednakog stupnja, za pristupanje školi za medicinske sestre (Članak 31. stavak 1. Direktiva 2005/36/EC).

Druga važna odredba spomenute Direktive odnosi se na satnicu obrazovanja. Naime, izobrazba medicinskih sestara za opću njegu obuhvaća najmanje tri godine studija ili 4600 sati teoretske i kliničke izobrazbe, pri čemu trajanje teoretske izobrazbe predstavlja najmanje jednu trećinu, a trajanje kliničke izobrazbe najmanje jednu polovinu minimalnog trajanja izobrazbe (Članak 31. stavak 3. Direktiva 2005/36/EC).

To su glavne polaznice kojih se drže svi kada govore o potrebi promjene obrazovanja medicinskih sestara u Hrvatskoj. Odrednice spomenute Direktive moraju biti poštivane ukoliko želimo i konačno zatvoriti 3. poglavlje Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga koje je samo privremeno zatvoreno.

Kako je Europa ocijenila sestrinsko obrazovanje u Hrvatskoj

Već je 2006. godine svima bilo jasno da sestrinsko obrazovanje u Hrvatskoj ne drži vodu i ne odgovara postojećim standardima definiranih od strane Europske unije. Naime, u Izvješću o analitičkom pregledu Hrvatska za Poglavlje 3. - Sloboda pružanja usluga jasno se navodi uočena nesukladnost profesionalne kvalifikacije medicinskih sestara sa zahtjevima Direktive 2005/36/EC, te se navodi kako Hrvatska namjerava uvesti dvogodišnji sustav doškolovanja 2006. godine kako bi se medicinskim sestrama omogućila migracija nakon pristupanja.  Također se spominju i više sestre, te kako se od 2005./2006. zahtjeva trogodišnje fakultetsko obrazovanje, nakon čega se stječe naziv prvostupnik (Izvješće o analitičkom pregledu Hrvatska za Poglavlje 3. - Sloboda pružanja usluga, Poglavlje II.a. Uzajamno priznavanje stručnih kvalifikacija, str. 3).

Ovdje je važno iznijeti koje su osobe vezano uz sestrinstvo bile članovi radne skupine za poglavlje pregovora Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga. To su, između 44 člana bile: Dragica Šimunec, vms, predsjednica Hrvatske komore medicinskih sestara, Tihomira Ivanda, Sibila Žabica i Dubravka Matijašić - Bodalec, bacc.ms. iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Znači, imali smo dvije (2) medicinske sestre u toj radnoj skupini, Dragicu Šimunec i Dubravku Matijašić - Bodalec.

REZULTAT: HRVATSKA NIJE UVELA DVOGODIŠNJI SUSTAV DOŠKOLOVANJA NITI 2006. A NITI DO DANAS! OBEĆANO NIJE UČINJENO!

Nakon tog neodržanog obećanja, ponovno smo imali kontrolu od strane Europske unije i to u 7. mjesecu 2008. godine koje je nakon svoga posjeta izradilo i Evaluacijsko izvješće misije peer procjene vezano uz priznavanje profesionalnih kvalifikacija "Sestrinska profesija u Hrvatskoj".

Evaluacija je temeljena na informaciji dobivenoj od hrvatskih državnih tijela – odgovoru na upitnik koji je poslala Europska komisija 9. lipnja 2008. Popunjeni upitnik poslan je stručnjacima prije posjeta kako bi se omogućila odgovarajuća priprema. Dodatnu dokumentacija osigurali su Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Hrvatska komora medicinskih sestara i Hrvatska udruga medicinskih sestara. Znači, opet vezano uz medicinske sestre, tu su nam važni Hrvatska komora medicinskih sestara (HKMS) i Hrvatska udruga medicinskih sestara (HUMS), znači Dragica Šimunec (predsjednica HKMS) i Brankica Rimac (predsjednica HUMS-a).

U tom izvješću isto nismo dobro prošli. Vezano za srednjoškolsko obrazovanje, jasno je navedeno kako kriteriji za upis i okvir obrazovanja ne udovoljava zahtjevu za 10 godišnjim općim obrazovanjem iz Članka 31. Direktive koji kaže: "Uvjet za upis u obrazovanje za medicinske sestre odgovorne za opću njegu mora biti završeno opće obrazovanje u trajanju od 10 godina". Nastavni program ocijenjen je neodgovarajućim prema propisanom u Direktivi 2005/36/EC.

Bila je to vesela 2008. godina po reakcijama mnogih. Naime, ni visoko sestrinsko obrazovanje u Hrvatskoj nije prošlo najbolje, ali većina primjedbi se odnosi na sadržaje u obrazovanju, a to je također prouzročilo veliku buru u Hrvatskoj. Više o reakcijama na visoko obrazovanje, možete pročitati u slijedećim člancima:
>>> Hrvatsko sestrinstvo nije u skladu s EU: Istina ili obmana - Tko je kriv?
>>> U Europi bez prava više od 30.000 hrvatskih medicinskih sestara?!
>>> Šimunec: Europa je dobila izvještaj!
>>> Kalauz: Mi imamo dopusnice za studije!

Smioni plan zagovaratelja ostanka srednjih škola

Iako bi svakom bilo logično da srednje medicinske škole ne zadovoljavaju postavljenim kriterijima, te da bih kao što je to učinilo nekoliko zemalja EU koje su ih imale, trebalo ukinuti, te nastaviti obrazovati medicinske sestre na visokoj razini obrazovanja koju smo uspjeli postići, zagovornici ostanka srednjih medicinskih školi smislili su veoma smioni plan koji su uspjeli, barem za sada i provesti.

Proizvoljno tumačeći odrednice Direktive, smislili su i proveli svoj plan, držeći se načela da medicinske sestre upišu srednju medicinsku školu koja će trajati pet (5) godina, od kojih će prve dvije biti općepredmetne, kao osnovno obrazovanje, a preostale 3 godine će biti kao dovoljne i sukladne satnicom i sadržajem odredbama Direktive. I kreću u akciju.

Slijed događaja je slijedeći:
1. Proglašenje Zakona o strukovnom obrazovanju - 27.02.2009.
2. Imenovani članovi Sektorskog vijeća za zdravstvo i socijalnu skrb - 28.08.2009.
- u lipnju 2010. godine članovi tog Vijeća nadglasavanjem donose odluku o 5-godišnjoj srednjoj medicinskoj školi.
- protiv takve odluke bili su predstavnici tri Komore, ali su predstavnici MZSS-a i HUMS-a, zajedno sa svojim zagovornicima iz srednjih škola glasali za takav prijedlog.
3. Ministar znanosti, obrazovanja i športa donosi Odluku o uvođenju strukovnog kurikuluma za stjecanje kvalifikacije/zanimanja MEDICINSKA SESTRA/TEHNIČAR OPĆE ZDRAVSTVENE NJEGE u obrazovni sektor ZDRAVSTVO I SOCIJALNA SKRB - 07.06.2010.
4. Odluka se primjenjuje od 2010./11. školske godine za učenike prvog razreda.
Članovi Sektorskog vijeća za zdravstvo i socijalu skrb pri Agenciji za strukovno obrazovanje su :
1. Alen Vukelić, dr.med., Medicinska škola u Rijeci, Gajeva ulica 1, Rijeka 
2. Dubravko Jurišić, bacc.radne terapije, Hrvatska udruga radnih terapeuta, Hermanova 17 e, Naselje Trokut, Zagreb
3. Zorislav Bobuš, dr.med., Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, Zagreb
4. Mr. sc. Katica Anić,  Zdravstveno učilište, Medvedgradska 55, Zagreb
5. Jasna Ivasić, bacc. sestrinstva, Hrvatska udruga medicinskih sestara, Sortina 1a, Zagreb
6. Deana Švaljug, prof., Hrvatska komora primalja, Vinogradska 29, Zagreb
7. Mirjana Berković bacc. fizioterapije, Hrvatska komora fizioterapeuta, Maksimirska 51,Zagreb
8. Marijana Barišić, bacc. medicinsko laboratorijske dijagnostike, Hrvatska udruga laboratorijske medicine, Vinogradska 29, Zagreb
9. Asja Jelaković, dr. med., Škola za medicinske sestre Mlinarska, Mlinarska 34, Zagreb
10. Silvana Jager,  mr.pharm. Hrvatska ljekarnička komora, Martićeva 27/3, Zagreb
11. Katarina Sekelj- Kauzlarić,dr. med., Hrvatska liječnička komora, Šubićeva 9, Zagreb
12. Mr.sc. Sonja Kalauza, Hrvatska komora medicinskih sestara, Lašćinska 14a, Zagreb
13. Prof. dr. sc. Pavel Kobler, Hrvatska stomatološka komora, Kurelčeva 3, Zagreb
14. Dr. sc. Mario Štefanović, Hrvatska komora medicinskih biokemičara,  Kumičićeva 5, Zagreb
15. Prof. dr. sc. Stjepan Turek, Hrvatska gospodarska komora,  Rooseveltov trg 2, Zagreb
16. Mr. sc. Nada Prlić, Sveučilište J.J. Strossmayera Osijek, Studij sestrinstva, J. Huttlera 4, Osijek
17. Anica Prašnjak, bacc.sestrinstva, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara, Zagreb
18. Dubravka Matijašić- Bodalec, bacc. sestrinstva, Ministarstvo, zdravstva i socijalne skrbi, Ksaver 200a, Zagreb
19. Vlatka Klašnja, dipl. ing. agronomije, Agencija za strukovno obrazovanje, Lastovska 23, Zagreb
20. Julijana Hađina, dr. med., Ministarstvo, znanosti, obrazovanja i športa, D.Svetice 38, Zagreb



I to je to. Petogodišnje srednje medicinske škole su tu! Zašto, na temelju čega i u čijem je to interesu, većini nije bilo jasno.

Nelogičnosti i neutemeljenost poteza zakonodavaca

Iako bi slabijim poznavateljima cijele situacije ovaj slijed događaja i primjenjena logika možda i imala smisla da nije nekoliko bitnih činjenica.

Podsjetimo, Direktiva 2005/36/EZ kaže: "Uvjet za UPIS u obrazovanje za medicinske sestre odgovorne za opću njegu mora biti završeno opće obrazovanje u trajanju od 10 godina".  Znači, unatoč činjenici da su dodavanjem još jedne godine obrazovanja i punjenjem satnice postigli da se učenici, buduće sestre, tek nakon 10 godina općeg obrazovanja (tj. druge godine srednje škole) počinju obrazovati za medicinske sestre, one su UPISALI obrazovanje nakon 8 godina, a ne nakon 10, a Direktiva jasno propisuje da je uvjet za UPIS 10 godina ZAVRŠENOG općeg obrazovanja nakon kojeg se UPISUJU ili  PRISTUPAJU tj. odlučuju ići za medicinsku sestru, a to moraju "... potvrditi diplomom, svjedodžbom ili drugim dokazima koje su izdale nadležne vlasti ili tijela u državi članici, ili svjedodžbom kojom se potvrđuje uspjeh na ispitu, jednakog stupnja, za pristupanje školi za medicinske sestre." (Članak 31. stavak 1. Direktive 2005/36/EZ).

Hoće li djeca nakon 2. razreda srednje škole dobivati svjedodžbe ili diplome nakon kojih će se ponovno upisivati ili pristupati medicinskoj školi? Koju školu djeca pohađaju tijekom prva 2 razreda srednje škole? Malu gimnaziju? Zašto se toliko opterećuju djeca u srednjoj školi samo kako bi se zadovoljila forma, ali ne i sadržaj i zdrav razum?

Druga bitna stvar kod ovog nelogičnog rješenja je diskriminacija učenika, djece koje se nalaze u vrlo nezahvalnom položaju naspram drugih srednjoškolaca, posebice gimnazijalaca. Naime, kako je definirano nastavnim planom, učenici imaju opće predmete samo prva dva razreda, uključujući matematiku, hrvatski i druge predmete. To ih dovodi do teške situacije ako odluče, a to mogu, ići na državnu maturu koja je obvezna za upis nekog fakulteta. Oni će morati, naravno o svom trošku, pripremati gradivo i usvajati znanje ukoliko žele pristupiti državnoj maturi kako bi mogli upisati neki fakultet.

Zašto inzistiranje na ostanku srednjih medicinskih škola?

Ako je više razloga zbog čega je inzistiranje na ostanku srednjih medicinskih škola i uvođenje petogodišnjeg obrazovanja i više nego čudno i nelogično, moramo se zapitati zbog čega su odgovorni, zakonodavci i u čijem interesu odlučili uvesti ovakav model obrazovanja.

Tu su dva primarna razloga. Prvi razlog je interesna skupina unutar sestrinske profesije okupljena u miljeu školskih sestara i Hrvatskoj udruzi medicinskih sestara (HUMS), koja je koristeći različite načine utjecaja na zakonodavca osigurala svoju daljnju egzistenciju. Zašto? Pa, ukoliko bi se išlo na ukidanje srednjih medicinskih školi, to bi ugrozilo njihovu egzistenciju i sigurna radna mjesta. Jer, kamo bi te "školske sestre" predavači išli raditi nakon ukidanja škola? Gdje bi ponovno u profesiji našli zaposlenje, u kojoj bolnici, domu zdravlja? Jer, priznajmo, radno mjesto u srednjoškolskom obrazovanju ima dosta odgovornosti ali i pogodnosti. Rad samo radnim danima, sigurno radno mjesto i pristojna plaća, godišnji ljetni i zimski praznici i slične pogodnosti koje svi dobro znamo.

Drugi razlog krije se kod zakonodavca i ujedno poslodavca. Uvođenjem petogodišnje srednje medicinske škole osigurava se jeftino rješavanje problema neodgovarajućeg sustava obrazovanja medicinskih sestara koje moramo riješiti zbog Europske unije, ali ujedno i postizanje jednog drugog rješenja, a to je osiguravanje jeftine radne snage u sustavu zdravstva, a svi jako dobro znamo da su upravo medicinske sestre stup zdravstvenog sustava svugdje u svijetu, pa tako i kod nas u Hrvatskoj.

Stoga, poslodavcu je jeftinije riješenje dobiti nigdje ne postojeći sustav petogodišnjih srednjih medicinskih školi i jeftinu radnu snagu, jer puno je jeftinije davati plaću i dalje srednjim medicinskim sestrama. Jer bez obzira na promijenjeni program obrazovanja i jedne dodatne godine obrazovanja, to su i dalje srednje medicinske sestre/tehničari i pripada im određena plaća tj. koeficijent određen za SSS medicinsku sestru.

Jer, nikako se ne smije desiti da sestrinstvo kao profesija doživi svoju evoluciju iz struke u profesiju ili ne daj Bože u znanost. Jer dok cijeli svijet i Europa teže ka unaprijeđenju sestrinstva kao znanosti i jasno definiraju sestrinstvo kao profesiju čije osnovno obrazovanje mora biti temeljeno na visokoj razini obrazovanja, mi u Hrvatskoj želimo stvoriti jeftinu radnu snagu, te i dalje imati kontrolu nad tolikom grupacijom radnika, najbrojnijom u Hrvatskoj.

Moramo se zapitati je li zakonodavcu i državi koja želi biti članica Europske unije u interesu najbolja kvaiteta zdravstvene njege i skrbi pacijenata u zdravstvenom sustavu ili uštede upravo na onome gdje nitko ne bi trebao štedjeti, a to je znanje i edukacija zdravstvenog osoblja. Još jedan primjer tome je i uvođenje specijalizacija za medicinske sestre/tehničare i to neovisno o stupnju formalnog obrazovanja, ali o toj temi (Specijalizacije za medicinske sestre/tehničare) jednom drugom prilikom, uskoro.

Ima i onih koji misle drugačije (ispravno)

Zasigurno se pitate ima li netko tko se protivi ovim 5-godišnjim školama i ovakvome degradiranju sestrinske profesije. Na sreću ima. Jedan od najsnažnijih boraca za unaprijeđenje sestrinstva kao slobodne profesije nije Hrvatska komora medicinskih sestara (HKMS), nije Hrvatska udruga medicinskih sestara (HUMS), već to uporno čini Hrvatski nacionalni savez sestrinstva (HNSS). Ukratko, to je udruga više razine, koja okuplja 8 nacionalnih udruženja, a koji svi zajedno teže upravo unaprijeđenju sestrinstva na temeljima znanosti, formalnog obrazovanja na visokoj razini sukladno Bolonjskoj deklaraciji i Direktivi 2005/36/EC.

Pobunila se i Hrvatska komora medicinskih sestara (HKMS), ali ostaje gorak okus u ustima ako znamo da nisu učinili previše, a kao tijelo javne vlasti i regulator sestrinstva kao profesije u Republici Hrvatskoj dopustili su da do ovakvog riješenja dođe, pa je upitan njihov današnji kredibilitet, posebice ako znamo da je upravo predsjednica, Dragica Šmunec, vms, bila i član radne skupine za poglavlje pregovora Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga. Zasigurno, reakcija i djelovanje Hrvatske komore medicinskih sestara je zaostala, nedovoljna, zakašnjela i neodgovarajuća, jer mogli su svojim djelovanjem postići puno više, pa ako treba i tužiti zakonodavca, a to i dalje mogu ukoliko žele, jer imaju dovoljno i sredstava i zakonsku legitimnost za borbu sukladno Zakonu o sestrinstvu. Zašto nisu, znaju ponajbolje oni sami.

Također, prosvjede su uputili i nastavnici koji rade u srednjim školama upozoravajući pritom kako su program i satnica općih predmeta (Hrvatski jezik i Engleski jezik) katastrofalni i da će učenici koji budu pohađali ovakav vid nastave biti zakinuti u odnosu na druge učenike u srednjim školama. Čak su i predstavnici slovenske Zbornice zdravstvene njege upozorili kako pokušaj implementacije ovakvog sustava obrazovanja može imati dalekosežne posljedice i na druge države Europske unije te će zbog toga prosvjedovati kod nadležnih tijel Europske unije.

Nažalost, sve aktivnosti i reagiranja Hrvatskog nacionalnog saveza sestrinstva (HNSS) ne dopiru do vladajućih, niti u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, niti u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi oglušilo se na sve dopise upućene na njihovu adresu, uporno ignorira HNSS i sve njihove argumente i jedino preferira sad već postojeći sustav i preferiraju Hrvatsku udrugu medicinskih sestara (HUMS) koja i stoji iza ovoga plana degradiranja sestrinstva u Hrvatskoj i urušavanje vertikale obrazovanja utemeljene na Bolonjskoj deklaraciji i Direktivi 2005/36/EC. HNSS se obratio i i upozorio i HUMS o štetnosti njihovih postupaka i stajališta, ali u HUMS-u je važnija vijest gdje je predsjednica HUMS-a Brankica Rimac bila u Europi, nego budućnost hrvatskog sestrinstva. Svojevremeno, upravo je HUMS zagovarao srednje medicinske škole i njihov opstanak, a ujedno su sve rukovodeće osobe te udruge pozavršavale sve što se moglo završiti u sestrinskom obrazovanju il ičak i više. Tu ne smijemo zaboraviti još nekoliko činjenica. Dopredsjednica HUMS-a je Sanda Franković, prof. koja je upravo zaposlena u srednjoj Školi za medicinske sestre "Mlinarska", a glavna urednica službenog glasila HUMS-a Sestrinskog glasnika je Dubravka Matijašić - Bodalec, inače zaposlenica Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Sve navedeno dovoljno govori o sprezi koja vlada između Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, srednjih medicinskih škola i Hrvatske udruge medicinskih sestara (HUMS).

Izdvajamo najzanimljivije iz korespodencije Hrvatskog nacionalnog saveza sestrinstva sa Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi i Hrvatskom udrugom medicinskih sestara (HUMS):

>>> PRIOPĆENJE ZA MEDIJE HNSS-a:  MINISTARSTVO ZDRAVSTVA URUŠAVA SUSTAV OBRAZOVANJA MEDICINSKIH SESTARA
>>> Dopis HNSS-a upućen HUMS-u
>>> Dopis protesta HNSS-a upućeno ministru Milinoviću

Sve ovo moglo se saznati jedino ako ste pomno i pažljivo pratili kretanja, borbe, podmetanja i prikrivene akcije koje se zadnjih nekoliko godina dešavaju u hrvatskome sestrinstvu, a koje rade pojedine interesne skupine, samo s svrhom zadovoljavanja interesa pojedinih grupacija.

Kako bi to trebalo izgledati?

Zasigurno se nakon svega pitamo, pa kako je to moglo ili trebalo izgledati sa sestrinstvom u Hrvatskoj i jeli moglo biti drugačije, ako ovo što su učinili nije dobro. Moglo je i trebalo je biti drugačije, a ne treba previše niti izmišljati "toplu vodu" kao što su ovi sada napravili štetu upravo izmišljajući "toplu vodu"!

Prvenstveno je trebalo ukinuti postojeći sustav obrazovanja medicinskih sestara na razini srednjoškolskog obrazovanja, a postojeće neke srednje škole unaprijediti / promijeniti im namjenu u visoka učilišta za sestrinstvo i primaljstvo sukladno potrebama i regionalnom dostupljenošću, primjerice, u svaku županiju po jedno visoko učilište. Mogla su se iskoristiti postojeća srednjoškolska stambeno - prostorna infrastruktura, ali i većina stručnog kadra (školskih sestara) mogla je biti i dalje uključena u nastavni program kao mentori na vježbama za kolegije zdravstvenih njega na studiju sestrinstva. Ta novoosnovana visoka učilišta sestrinstva i primaljstva mogla su osim formalnog obrazvanja medicinskih sestara i primalja na razini prvostupnika, osgurati i razlikovni studij za one medicinske sestre koje su završile srednju medicinsku školu, a imaju potrebu ili želju da nadograde svoje stručne kvaifikacije kako bi mogli biti prepoznate od strane zemalja članica Europske unije. Ne smijemo zaboraviti da imamo više od 23.000 srednjih medicinskih sestara kojima neće biti priznat status medicnske sestre u zemljama članicama Europske unije. Što je s njima? Tko se pobrinuo za njihov status u budućnosti? Upravo bi ukidanjem srednjih škola i preobrazbom dijela njih u visoka učilišta postigli cilj da osiguramo srednjim medicinskim sestrama koje žele da mogu završiti razlikovno doškolovanje kako bi bile prepozate od strane EU, a što je i u prvom izvješću EU o Hrvatskoj, hrvatska strana tvrdila da to namjerava učiniti, ali to nije učinila.

Tako bi se, osim dvogodišnjeg programa doškolovanja, na tim visokim učilištima sestrinstva i primaljstva, ovisno o budućim potrebama lokalne zajednice i potreba zdravstvenog sustava, provodio i novi upis za formalno obrazovanje studenata na razini stručnog prvostupnika sestrinstva i primaljstva. Na sličan način moglo bi se osigurati i obrazovanje ostalih profesija u zdravstvu na razini stručnih prvostupnika (fizioterapije, radne terapije, radiološke djelatnosti i sl.), ali i stručni specijalistički studiji kao što su kliničko sestrinstvo djelatnosti kirurgije, psihijatrije, pedijatrije i sl.

Na ovaj vrlo jednostavan i bezbolan način zatvorila bi se jedna stranica u hrvatskom sestrinstvu, ali i zdravstvenom sustavu, te se osigurao kvalitetan kadar profesionalaca u najbrojnijoj profesiji u sustavu zdravstvene zaštite. Iako mnogi misle da bi takvo riješenje zahtjevalo velike novčane investicije, to nije točno, jer ukidanjem srednjih medicinskih škola, te uz zajedničko sufinanciranje programa studiranja i programa doškolovanja od strane lokalne zajednice sukladno njezinim potrebama i samih studenata, postigla bi se optimalna ravnoteža izmjeđu uloženih sredstava, postignutih ciljeva, društvene odgovornosti države spram najbrojnije profesije u Hrvatskoj, ali i svima nam najvažnije kvalitete pružanja usluga zdravstvene njege i ostalih usluga u zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske.

Medicinske sestre Republike Hrvatske su to zaslužile, nakon što su 11 puta provodile reforme svojih ministara, postale žrtve privatizacije primarne zdravstvene zaštite, postale blagajnice, administratori, pomoćnice i dežurni krivci za sve što ne valja u našem zdravstvu!

Ima li nade za hrvatsko sestrinstvo?

Iako se cijela situacija čini bezizlaznom, ima i više nego nade za nas. A ono leži u nama samima, našim budućim aktivnostima, aktivnostima Hrvatskog nacionalnog saveza sestrinstva (HNSS) koji se grčevito bori, ostalih aktera ove cijele priče oko sustava obrazovanja medicinskih sestara u Hrvatskoj i ponajviše, opet, o samoj Europskoj uniji, koja će na kraju donijeti i svoj sud oko ove cijele priče. Nadajmo se da će stati na kraj ovome bezkrupoloznom degradiranju sestrinstva kao slobodne profesije i pretvaranju medicinskih sestara u jeftinu radnu snagu sustava zdravstvene zaštite u hrvatskome zdravstvu.

Dobar vjetar puše u zadnje vrijeme iz Europe, našeg susjedstva, a i neformalna komunikacija koja se svakodnevno odvija govore u prilog tomu da bi cijela ideja zagovornika 5-godišnje škole za medicinske sestre mogla završiti kao još jedan propali ekperiment bez uspeha.

Tako je, primjerice i Vijeće komore medicinskih sestara i primalja Ujedinjenog Kraljevstva (NMC) pozvalo članove Europskog parlamenta da revidiraju standarde obrazovanja medicinskih sestara i primalja definiranih Direktivom 2005/36/EC koja upravo slijedeće godine prolazi svoju reviziju i izmjene, znači prije nego što ćemo mi ući u EU. Glavne značajke tog engleskog prijedloga uključuju promjene i nadogradnju postojećih minimalnih uvjeta, načina i sadržaja za obrazovanje medicinskih sestara, točnije dizanje standarda kako za minimalne kriterije za ulazak u proces obrazovanja medicinskih sestara i primalja, tako i samog procesa obrazovanja na visoku razinu. Poseban naglasak je i na potrebi da, prateći pozitivne primjere u Europi, minimalan standard prije potrebnih godina obrazovanja bude 12, a ne 10 godina, kao što je to do sada definirano direktivom.

Više o tome smo pisali prije nekoliko dana:

>>> Engleska komora sestara lobira Europu oko standarda sestrinskog obrazovanja

Dakle, nade ima, a oni kojima je stalo do hrvatskog sestrinstva moraju učiniti sve, kako bi se sestrinstvo kao slobodna profesija razvijalo putem znanosti i kako bi se sve medicinske sestre obrazovale na visokoj razini kao što je to u većini europskih zemalja, a i u kojima nije, uskoro će to biti.